Važne lekcije koje nismo učili u školi – Lekcija 2

Zakoni ljudske prirode i života

Zakon DRUGI glasi:MOĆ I ZADOVOLJSTVO NE IDU ZAJEDNO

Ovakva tvrdnja može da nas zbuni jer najčešće moćnike zamišljamo kao osobito zadovoljne ličnosti.Ipak,osećanje moći nad drugima i osećanje zadovoljstva su osećanja koja su u apsolutnoj protivrečnosti,obzirom da nas osećanje moći uvodi u stanje borbe,kontrole,vladanja i opreza dok je osećanje zadovoljstva povezano sa stanjem otvorenosti,opuštanja i poverenja.Dakle,ne može se,u isto vreme,biti i otvoren i borben i opušten i oprezan.Moć je antipod zadovoljstvu.Ono što moć pruža,zadovoljenje je sopstvenog narcizma,sujete i kompleksa.Stvarno zadovoljstvo i ispunjenost proizilaze jedino iz uzajamnosti u ljubavi i stvaralaštvu.

Važne lekcije koje nismo učili u školi – Lekcija 1

Zakoni ljudske prirode i života

Postoje životne istine,fundamentalne isto koliko i zakoni fizike.Neke sam spoznala sama,a u glavnom ih doznavala od svog učitelja i mentora Nebojše Jovanovića.

Zakon PRVI glasi:AKO HOĆEŠ DA BUDEŠ MENTALNO ZDRAV,NE LAŽI I NE ISKORIŠĆAVAJ DRUGE(NITI SEBE)

Ova dva postulata predstavljaju dva stožera mentalnog zdravlja:
živeti na sopstveni račun,a ne na račun drugoga/uzajamnost i orijentacija na istinu,a ne na laž/odnos prema realnosti
Odrastajući,kroz mladalaštvo mi prevazilazimo naše infatilne potrebe za zavisnošću i detinji egocentrizam.Na taj način,kao bića sazrevamo.”Zastoji” na ovom putu izvori su psihopatologije.Sve vrste emocionalnih problema potiču iz nedostataka u ovim fundamentima,koji su nosači našeg identiteta i integriteta.

Kako birati partnera?

Pogled iz nesvesnog

Jedno svoje predavanje Frojd je započeo ovako:”Ako ispitujemo neurotičara ostaćemo zbunjeni obiljem kontradiktornih pojava u njegovom ponašanju i doživljajima.Izučavanje tih površinskih pojava ne vodi nikud.Zato mi odmah postavljamo suštinsko pitanje,kako stvar stoji sa nagonskim životom te osobe.”Upotrebimo li ovu misao kao vodilju ovom prilikom,možemo reći:Pošto je život ljudi veoma raznovrstan,a problem izbora partnera je vrlo složen i različit za svakog pojedinca,zanemarićemo te razlike i trivijalnosti i postavićemo odmah glavno pitanje..Međutim,pravo pitanje je zapravo-šta je pravo pitanje?

Zahvaljujući uticaju psihoanalize i saznanjima o nesvesnom i njegovom uplitanju u svakodnevne tokove života,sada se pod pojmom “ličnost” podrazumevaju neurotične,razorne sile.Cilj bi bio da se ibegne partner koji bi,svojim nesvesnim ustrojstvom,aktivirao i pojačao nesvesna razorna svojstva svog izabranika.
Teza je jasna.Čovek je složeno biće.Njegove socijalno evidentne osobine i svesna nastojanja neće garantovati srećnu vezu,ukoliko njegovo psihološki nesvesno destruktivno ili autodestruktivno usmerenje bude potkrepljivano i pojačavano isto tako nesvesnim svojstvima partnera.

by Josip Berger

Zašto je narcizam skup mehanizam

Sujeta je skupa stvar

Narcizam (nezdravi, jer može postojati i zdrav narcizam) je pokušaj da izlečimo svoj „kompleks niže vrednosti“ ili bezvrednosti, gradeći „kompleks više vrednosti“. U srži narcizma je samoprezir, dubok osećaj da ne vredimo, da nismo važni, da smo loši, inferiorni u nečemu. Naša slika o sebi, sopstvenoj vrednosti je uzdrmana. To je veoma bolno stanje i čovek pokušava da izađe iz njega na različite načine, koristeći raznorazne raspoložive mehanizme odbrane. Te odbrane koje koristimo da bi se odbranili od osećanja inferiornosti, nevažnosti, bezvrednosti…često nas skuplje koštaju nego ono od čega nas brane. Ako bi se čovek suočio sa svojim osećanjem bezvrednosti, ili niže vrednosti, mogao bi i da ga, uz dosta rada na sebi, prevaziđe. Braneći se narcističkim odbranama, pravimo sebi veću štetu nego korist. Šta to ljudi rade kad se brane od „narcističkih povreda“-povreda slike o sebi?.
Neki pokušavaju da razviju lažnu, grandioznu sliku o sebi, sopstvenoj posebnosti, izuzetnosti…“napuvaju se“, i onda to pokušavaju da prodaju drugima, da ih zavedu, navedu da se dive njihovoj veličini. Time prave neku protivtežu nesvesnom osećanju sopstvene bezvrednosti. Ljudi obično za takve „nadmene“, „hvalisave“, „nakurčene“, one koji „izigravaju neku elitu“, kažu da su „iskompleksirani“. Takvi ljudi su veoma osetljivi na „narcističke povrede“, povrede slike o sebi, veoma su „sujetni“. Kada im je sujeta povređena, skloni su da ne opraštaju, da dugo „zlopamte“ i da se svete. Često su skloni pokušajima da nateraju druge da im se dive, da ih poštuju (ili „strahopoštuju), umeju da budu prilično agresivni u traženju potvrde sopstvene veličine. Ljudi sa kompleksom niže vrednosti (koji se brane kompleksom više vrednosti) skloni su da obezvređuju druge kako bi se oni sami osećali vrednijima.
Drugi, pak, pokušavaju da se svima svide, da budu „mnogo dobri“, da se „uvlače“ ljudima ne bi li ih nekako zavoleli i potvrdili da nešto vrede. Ne umeju da kažu „ne“, spremni su da čine mnoge stvari za druge koje nisu uzajamne. To su ljudi kojima je mnogo važno „šta će drugi reći“ i koji su spremni da život posvete mišljenju drugih.
Neki će se „lečiti“ kroz pokušaje da se prikače nekome koga smatraju vrednim, posebnim…jer to što su sa njim znači da i oni nešto vrede. Ili će uložiti mnogo napora da postanu na neki način „slavni“, da imaju titule, neke materijalne dokaze vrednosti, da navuku na sebe nešto „firmirano“, da voze neki skup auto koji je dokaz njihove vrednosti…da ulažu puno u nešto što ne poboljšava stvarno njihov život, već samo „pumpa“ njihovu sujetu.

Sujeta je skupa stvar. Ona izvire iz osećaja bezvrednosti. Troši puno energije čoveka, kvari njegove odnose sa drugim ljudima, prevodi ga „žednog preko vode“. Paradoks sa sujetom-narcizmom kao mehanizmom odbrane je u tome što, umesto da izleči osećaj niže vrednosti, ona ga pojačava. Osećaj vrednosti čoveku ne može da stvori nikakva lažna slika, već samo ono dobro što on realno čini-pre svega dobri, iskreni odnosi ljubavi sa drugim ljudima i pošten, posvećen rad, voljenje onoga što se radi. Ni titule, ni slava, ni materijalni dokazi vrednosti, ni divljenje publike, uspešnost u zavođenju drugih…ništa od toga neće čoveku nadoknaditi osećaj vrednosti. Kako je osećaj nevrednosti nastao u lošim odnosima sa značajnim drugima, tako se on može „izlečiti“ samo u dobrim odnosima sa značajnim drugim ljudima. Svi ostali pokušaji su „mlaćenje prazne slame“ i kvare odnose sa ljudima, onemogućavaju da se desi upravo ono što je potrebno za promenu. Da bi se promenio taj duboko skiriveni samoprezir, potrebo je da ga čovek prvo oseti, prizna, prihvati sebe takvog, revidira životna iskustva koja su dovela do tog osećanja (na primer:“da li to što me neko bitan nije voleo znači da ja ne vredim, ili je to neki njegov problem…“). Tek potom može krenuti u izgradnju drugih odnosa koji neće biti opterećeni sujetom i potvrđivanjem slike o sebi, jer tada drugi ljudi neće služiti samo kao ogledalo.
Poruka: ne trošite život dokazujući da vredite. Vredite. Živite i ponašajte se kao osoba koja vredi, prvo sama sebi, pa onda i drugima. Jedino to može pojačati, utvrditi vaš osećaj vrednosti. Onda ćemo moje kolege i ja imati mnogo manje posla, ali neka…sujeta je skupa stvar.
Nebojša Jovanović Psihoterapeut